Pakleni plan za masakr u Srbiji: Hrvati sa 4 tone eksploziva hteli da dignu u vazduh Apatin i Sombor! Istina o hrvatskim teroristima '92. i zločinu u Vojvodini
Dodajte Kurir u vaš Google izborKrajem januara 1992. godine, dok je rat u bivšoj jugoslovenskoj republici Hrvatskoj uveliko trajao, Srbija je živela u miru. Hrvatska diverzantsko-teroristička jedinica, nazvana "Somborska skupina", neprimećeno je preko Dunava se prebacila na teritoriju Vojvodine sa jasnim ciljem da izvede masakr nezapamćenih razmera.
Tu formaciju sačinjavalo je dvadesetak pripadnika "Uskočke satnije" Hrvatske vojske, na čelu sa Ivicom Krnjakom. Njihova misija nije bila samo vojna sabotaža, bila je to gola demonstracija terora - ubijanje civila, sejanje sveopšte panike i destablizacija Srbije.
Pod okriljem noći, u lažnim uniformama JNA
Plan, do detalja osmišljen u osječkom štabu, delovao je filmski, ali je nosio zastrašujuće namere. Grupa preobučena u uniforme oficira i vojnika JNA prebačena je amfibijom iz pravca Kopačkog rita. Uspeli su da uđu duboko u atare Sombora i Apatina. Sa sobom su nosili čak 3.750 kilograma eksploziva!
Primarni cilj im je bio Batinski most, tada jedina trasa koja je Baranju, u sastavu Republike Srpske Krajine, snabdevala hranom, lekovima i svim životnim namirnicama. Međutim, mračniji, drugi deo plana bilo je postavljanje eksploziva na kuće i zgrade. Namera je bila jasna da se prolije što više krvi, da se izazove sveopšta panika i ogromno razaranje mirnih vojvođanskih mesta.
Tehnički kvar koji je sprečio katastrofu
Akcija je započeta 26. januara. Sudbina je, međutim, htela da se na amfibiji desi kvar, zbog čega su teroristi bili prisiljeni da se podele na manje grupe. To je dovelo do njihovog otkrivanja. JNA i srpska policija pokrenuli su petodnevnu dramatičnu poteru.
U borbama tokom pokušaja bekstava od 2. do 7. februara, "uskoci" su pokazali svoje pravo lice. Kršeći i najosnovnija pravila Ženevske konvencije šireći strah i teror. U surovoj agresiji na teritoriju Srbije ubili su penzionera Daneta Vukobratovića (62) i devojku katoličke veroispovesti Maricu Vonju (28) na području Apatina, dok je pripadnik MUP Damir Kokotović (22) poginuo u mestu Kolut. Teže i lakše ranjeno je jedanaestoro građana Srbije i to šest vojnika JNA, tri policajca i dva civila.
Epilog akcije i "spavači" u Bezdanu
Krnjakova jedinica doživela je potpuni krah. Trojica diverzanata su ubijena, devetorica su se spasila bekstvom preplivavši ledeni Dunav, dok su osmorica uhvaćena, a njihova imena su Branko Macan, Radomir Metić, Martin Horvat, Adonis Hodžić, Nikica Ćurić, Josip Brandt, Saša Malčić i Adam Kušenić.
Ono što je posebno šokiralo javnost bila je činjenica da su teroristi imali logističku podršku od "prustaških spavača" u samoj Srbiji. Na optuženičkoj klupi zbog pružanja pomoći zločincima našli su se i meštani Bezdana i to tri brata Branka Macana (Jerko, Vinko i Ante) i njihova sestra Zdravka Bašić.
Suđenje je počelo 22. juna 1992. godine. Optužnicu za terorizam podigao je zamenik okružnog javnog tužioca iz Sombora, Duško Radišić, inače pripadnik rezervnog sastava JNA. Presuda je doneta 3. jula za 12 hrvatskih terorista i njihovih pomagača. Osuđeni su na ukupno 159 godina zatvora, ali je kasnije kazna smanjena na 85,5 godina. Ante Macan je umro u somborskom zatvoru, a svi ostali su, posle jedva dve godine robije, međudržavnim dilom razmenjeni 12. januara 1994. na punktu UNPROFOR-a kod Lipovca. Teroristi su u Hrvarskoj dočekani kao heroji.
Zašto je JNA čekala 11 sati
Neposredno po završetku potere, 11. februara 1992. godine, održana je vanredna sednica Skupštine opštine Apatin. Građani su tražili da im se vrati oduzeto oružje kako bi se sami branili, a pozvani ministri general-potpukovnik Marko Negovanović, Zoran Sokolović i komandant Teritorijalne odbrane Slavoljub Đukić se nisu pojavili.
Načelnik Štaba TO opštine Apatin, Nebojša Vejin, istakao je da su apatinska i somborska policija prosledili armiji dojavu u 8.15 sati da je uočena nepoznata jedinica, a da se JNA za to zainteresuju tek u 19.15 sati! Tih 11 sati ćutanja i nečinjenja umalo je koštalo na hiljade života.
Krvava osveta u Osijeku: 180 mrtvih Srba i Mađara
Poraz u Srbiji "Uskočka satnija" nije prebolela. Kako je pisao hrvatski nedeljnik Nacional, preživeli pripadnici Krnjakove grupe, na čelu sa svojim komandantom, vratili su se u Osijek frustrirani neuspehom i željni osvete za zarobljene saborce.
Tamo su inicirali novi, monstruozni talas nasilja poznat kao "selotejp ubistva". U periodu od 1991. do 1995. godine, u tom gradu je na najsvirepiji način likvidirano 180 civila srpske i mađarske nacionalnosti.
"Somborska skupina" ostaje trajni dokaz da je tadašnja hrvatska vlast planski izazivala teror, a krv nevinih iz Sombora i Apatina deo je masovnih zločina nad srpskim narodom s one strane Dunava.